Ako ti do sada niko nije
rekao, moraš da znaš da je ceo život jedna velika patnja. I bol. I
stalna, bespoštedna, iscrpljujuća i uzaludna borba na kraju koje
uvek samo ti izlaziš kao gubitnik. Ljudi su stoka i na sve se
naviknu, pa i na to gubitništvo. Da vidiš samo kako lepo gubimo,
propadamo, tonemo, sve uz osmeh na licu i obavezan usklik: ćuti,
može biti i gore! I tako lepo i uobičajeno gubimo, propadamo i
tonemo sve dok ne nestanemo sami od sebe. Ne umremo kako ljudima
dolikuje, samo nestanemo u gomili istih, u običnoj statistici, u
ničemu kada i poslednja statistika postane irelevantna. I ko ti kaže
o toj temi nešto ulepšanije, blaže, slušljivije, taj ti nije
prijatelj jer te laže.
Sada si u godinama da ne
znaš ni šta znači to "ceo" sa početka ove Pouke. Vidiš,
mada ni ja neznam za sigurno jer ću zasigurno znati koliko je "ceo
život" tek na njegovom kraju – a i to je subjektivni događaj,
jedno zasigurno znam. To je, po mom trenutnom merenju, najmanje JOŠ
dva puta toliko koliko si živeo do sada. Tako da ako si nekada do
sada pomislio da "jebote, ovaj život je BAŠ težak",
razmisli još jednom. Još dva puta toliko. I još jače. I još
brutalnije. A najverovatnije ima toga još i kasnije. Ne dva nego tri
puta. Možda četiri?
Ako smo sa ovim
koliko-toliko saglasni, da krenemo dalje.
Dalje
Svet ne postoji ni zbog koga
od nas. Nažalost. No, već smo apsolvirali da smo samo nepostojanje
poslednje irelevantne statistike, tako da nam je to jasno. Nažalost
sve stvari u tom svetu koje su nam potrebne za život se moraju
platiti. Nažalost, nismo do sada smislili bolji način kako da se
organizujemo međusobno pa da svako uzima koliko mu je potrebno a da
ne mora da crnči kako bi to platio. Tako, nažalost, moramo da
crnčimo. Nažalost veliku većinu života. Što, opet nažalost,
bude dodatna borba. Borba koja se kalemi na već apsolviranu borbu iz
koje izlazimo kao gubitnici. Borba na borbu. Gubitak za gubitkom.
Gledao sam te kako ulećeš
u posao, u tu borbu, sav ozaren još uvek dečijom nevinošću.
Subjektivno misleći da su svi poput tebe, dobronakloni, raširenih
ruku, iskreni, dobri ljudi. Uletao si tako naivan da nisi ni
primećivao kako tvoja mladost, gipkost, snaga, izdržljivost,
pronicljivost i svi ostali atributi mladosti ne ostaju neprimećeni.
Nisi video oči koje te gledaju, procenjuju, odmeravaju, te sive
ćelije u nečijim lobanjama koje daju svoj konačni sud o tebi.
Ovo znam jer sam bio poput
tebe. Apsolutno i sto posto takav. Sećam se kako sam bio zbunjem
kada mi neko od starijih kolega nije želeo da pomogne oko problema
koji bi me mučio. Čak iako bih ih lepo i najkurtoaznije zamolio da
mi pomognu ili objasne kako da rešim problem sa kojim se susrećem u
poslu. U poslu koji radimo zajedno.
A onda sam, to dok si ti
uletao u posao u borbu, stajao sa strane, uz te oči koje ne vidiš i
koje te gledaju i procenjuju dok završavaš posao kako znaš i umeš
uz svoje vršnjake i drugare. Privilegija godina i neupućenosti
očiju u to da si mi sin. I dok sam tako stajao oči su rekle
mudrost. "Pogledaj ih kako su mladi, brzi, snažni, gipki,
izdržljivi. Ali ja imam znanje. I dok imam znanje koje oni nemaju,
uzalud im sve te njihove osobine. Moje radno mesto je osigurano. I
zato im neću otkrivati tajna znanja mog posla."
E kada sam čuo tu mudrost,
ukazala mi se slika već pomenutog kolege koji odbija da mi pomogne.
Krug mi se zatvorio i mnoge stvari su mi postale jasnije.
Ima li šta mudrije od mudrosti
Zapravo ima. I to baš to.
Mudrija mudrost! Da, ona postoji. Jer ako mudrost nije dijalektička,
onda nije mudrost. Ako mudrost ne pretpostavlja da će ako ne ubrzo
onda barem nekada ispasti manje mudra, ili čak i glupa, u odnosu na
novu mudrost, onda to nije mudrost. Dakle veruj samo u mudrije
mudrosti. One koje nastaju kada samo mudrost napravi i zatvori krug i
započne novi krug, krug mudrije mudrosti.
A mudrija mudrost kaže: "Ne
slušaj te netačne mudrosti koje izgovaraju i praktikuju uči koje
uzimaju za pravo da procenjuju. Ne budi poput njih. Ne budi poput
njih ni što se tiče procenjivanja, a ni što se tiče njihove
mudrosti. Ukratko, nemoj biti poput njih."
Ako si sada zbunjen i nisi
siguran kako da se ponašaš, samo poslušaj mudriju mudrost i
započni taj drugi krug kome se nazreo početak. Nemoj da budeš
slika kolege koji ne želi da pomogne u nečijoj glavi. Budi upravo
njen negativ, njena suprotnost. Budi "slika kolege koji mi je
pomogao da rešim problem kada mi je bilo najteže". Budi "pitaj
njega, on će ti najbolje objasniti". Budi dijalektička
suprotnost mudrosti očiju koje ocenjuju. Budi mudrija mudrost. Budi
taj koji će deliti znanje. Budi "reći ću im, zašto da se oni
muče kada ja već umem". Budi TA mudrost.
Mudrost koja započinje novi
krug potpuno svesna da na kraju tog kruga počinje novi krug, jer
znanje, osnov ovih mudrosti nije konačno i uvek će biti novog i
novog kruga. Znanje je svuda i baš zato što nije konačno ne vredi
ga zadržavati samo za sebe i biti manje mudar, biti slika ONOG
kolege. Nudi znanje kapom i šakom ma koliko ga teško sticao dotada,
a i odtada. Za to ima najmanje tri razloga:
1. iako je život patnja i
težakupič*ulepumate*inu i dodatno otežanujošpi*kijuma*er tim
savladavanjem znanja, ako budeš mudri kolega koji deli znanje makar
jednom će te karma pogledati, razmrsiti konce, okrenuti po koji
telefon, napisati koji mejl i malo ti ublažiti patnju i teškoću,
2. ili ćeš uživati u
zabludi da je u to uradila, što je kao autosugestija dovoljno da ona
to i uradi makar i posredno
3. bisere treba bacati svuda
iako nam se i ma koliko nam se činilo da ih bacamo pred svinje, jer
iako je velika istina da će većina tih ohridskih bisera pasti baš
pred svinje, ili na jalovo tlo, ili na koje drugo skrovito mesto,
velika je istina i to da će makar jedan biser pasti baš pred karmu.
Upravo...
Ja upravo bacam taj biser
pred tebe, upravo kao pred karmu. Da zasija i neka karma načini taj
telefonski poziv za tebe, da postaneš mudar čovek i da ne nestaneš
u u običnoj statistici, u ničemu kada i poslednja statistika
postane irelevantna. Da budeš čovek makar dok je statistika
relevantna pa i posle toga. Jer pravi ljudi ne umiru, još manje
nestaju! Oni postaju zvezde na nebu.