Dobro jutro. Pijem kafu lagani
tempo. To je ono: desnom rukom uzmeš šoljicu (čuj šoljicu, bure), srkneš,
spustiš, onda istom rukom uzmeš cigaretu, povučeš dim-dva, tresneš pepeo,
vratiš cigaretu u pepeljaru. Takvo je i jutro. Lagano jesenje. Svaki dan vidim
sve više žutog lišća po zemlji, asfaltu, svuda. Trenutno se krećem po
društvenim spajder mrežama. Da vidim ko mi šta pisao na fejsu, dal’ ima neka
interesantna priča. Na tviteru (kako se kaže: tviter ili tvajter?) ko je šta od
poskočica-doskočica izbacio.
Onda, na jednom (kao što to
obično biva u svim mojim pisanjima na blogu, tako ofucana šema, kao holivudski
filmovi) bomba. Bombetina. Primetim ja da je počelo pljuckanje po pederima.
Opalac, znači to je vreme godine. Mislim, svi znamo proceduru: najpre se završe
godišnji odmori, pa počnu jesenja zasedanja Skupštine, pa pljuckanje po
pederima, onda ide pljuvanje, pa prozivanje, pa pozivi na linč, pa opšta
histerija, pa parada, pa sređivanje utisaka, pa nikom ništa. Još se setim da
sam negde pročitao da je za ovu godinu planirano ne samo da bude parada, nego
nedelja tamo nekih dešavanja vezanih za tu priču.
Parada ili nedelja dana
Mislim, baš me zabole levo ćoše i
za paradu i šta oni hoće i dal’ će samo da prošetaju ili će nedelju dana da se
zezaju. Baš me duboko potreslo to pitanje. Isto kao i detaljni nedeljni plan
kretanja i rada ove matore komšinice što glumi kameru za nadzor na prozoru.
Doduše, malo mi idu na levo (što opet levo? Zašto je nama levo uvek nešto loše)
jajce ti pederi i lezbejke. Šta koj moj toliko digli vrisku poslednjih
decenija? Nisam pobornik teorija zavera, ali brate, mnogo naglo i agresivno
počeli da se kurobecaju.
Elem, kako bilo da bilo. Neka se
kurobecaju. To nije moja priča. Čim nije moja priča, odmah to isključujem iz
svog misaonog procesa zarad smanjenja zagađenja. Isto kao i ove koji ih
pljuckaju, pljuju, prozivaju, pozivaju na linč i histerišu. Ni to nije moja
priča. Ja bih ličovao ove urmašice što mi se smeškaju iz kuhinje. Nije moja
priča ni da paradiramo mi „normalni“ u čast porodice i tih stvari. Za koj moj
da paradiram? Da uvedu porodice u zakon ili štajavećznamgde? Nije ni moja priča
hajde da napravimo paradu nezaposlenih. Zapravo, to bi bila moja priča, ali ja
kada o nečemu pričam ja i delam. Kao 9. marta i 5. oktobra. A pošto se ovde
samo priča o paradi nezaposlenih baš me briga. Neću da trošim vazduh na
besplodne priče.
Šta je onda moja priča? Vidite
ovako, Zemlja je najpre bila usijana masa koja se okretala oko svoje ose i oko
Sunca i polako hladila. Zbog povoljnih uslova na njoj se od postojećih
hemijskih elemenata stvorila voda. Onda su nastale amebe. Onda priča ide sve
tako i tako i onda se rodim ja. Rodim se u jednoj državi gde su zajedno živeli
svi. Muškarci, žene, deca, starci, ove nacije, one nacije, ove nacionalnosti,
one nacionalnosti, pederi, lezbejke, krave, konji, kučići, mačići, moj bicikl i
svi ostali koje nisam nabrojao. U toj gomili svega i svačega (bajsikl inkluded)
nas su vaspitavali da poštujemo starije, da budemo pošteni, da budemo pametni,
da invalidi nisu nakaze na koje se upire prstom, da crnci nisu čudovišta već
ljudi koji žive u Africi, da Kinezi nisu žuti jer piju svoju pišaćku i sve to
tako nas nekako vaspitavali i učili.
Pederi i lezbejke iz prethodnog života
Pošto smo smeli bezbedno da se
krećemo ulicama (ako pazimo na saobraćaj, prelazimo na pešačkom prelazu samo
kada je zeleno, gledamo levo pa desno i idemo trotoarom) niko nam nije zaklapao
oči pred crncima, Kinezima, invalidima, mentalno bolesnima, niko nam nije zapušavao
uši pa da ne čujemo kurac, pička, jebem ti mater, pederu, lezbejko. Pošto nam
ta dva osnovna čula na koja se čovek u svom opstanku oslanja nisu bila
cenzurisana i pošto smo bili vaspitavani kako smo bili vaspitavani, mi smo bili
u mogućnosti da stvaramo neke naše stavove i zaključke (koje smo posle kroz
debate koje smo vodili dok slušamo ploče usavršavali, proširivali,
nadograđivali...) o ljudima, događajima, svetu.
Naravno, svi smo znali da je
profesorka Vesna iz Gimnazije lezbejka, svi smo znali Marka Ženu, Peru Pedalu,
čak i profesora iz Tehničke Gorana kome smo mi muškarci doakali da nam daje
veću ocenu ako mu se nasmešimo. Jbg, uvek frka bila oko te fizike. Ali nam nikada nije padalo na pamet da ih
pogrdno oslovljavamo na bilo koji način. Dal’ zbog tog obrazovanja, dal’ zbog
hidro-meteorološke situacije pederima smo nazivali drugare sa kojima se
posvađamo.
Pošto se ja menjam ređe nego što
Halejeva planeta prođe pored Zemlje, tako i dan danas znam i imam za prijatelje
pedere i lezbejke. Nisu oni gej i nisam ja politički nekorektan. Ja sam
društveno korektan, jer ih poštujem kao ljude zbog onoga što su uradili, rade i
radiće. A politika i korektnost... Ma idite bre u tri lepe. Kada je to politika
išla uz korektnost? Kao što kažu: dajte mi jedan primer, a ja ću vam objasniti,
uz empirijske dokaze, da lažete.
Gde je tu r’n’r?
Tu je, kao Čehovljeva puška. Ako
je ima na početku, na kraju mora da opali. Ali nije r’n’r pomenuta puška. Bitna
je velika prevara. A ona je tu. Svuda. U ovom tekstu protkana između redova, u
vašim mislima, na ulicama, u etru, medijima. Opšta prevara, koja je baš zbog
toga što je opšta i dobila epitet „velika“.
Niste je primetili do sada? Pa
dobro, dešava se to. Različiti ljudi različito misle. Ipak, ovaj put nema
pomoći prijatelja ili kviska. Nemam nameru da vam objašnjavam ni zbog čega
parada, ni zbog čega je ima ili nema, kako nekada može da se održi, kako nekada
ne može da se održi. Ništa od toga neću da vam objašnjavam. Samo ću proročki da
vam kažem: nakon pljuckanja, pljuvanja, prozivanja, poziva na linč, opšte
histerije, parade i sređivanja utisaka, pogletajte koji zakoni su u međuvremenu
izglasani, koji politički ugovori potpisani, ko namlatio kintu, a ko ostao
gologuzija zapenjena u isterivanju svojeg viđenja i razumevanja pravde.
Ja idem polako napolje, lagani
tempo - ne zaboravite, da prebrojim popadalo lišće za danas. Vodim statistiku
pa čisto da me neko ne prevari pa da mi zavuče preko noći dok spavam izvesnu
količinu opalog lišća. Opasno je to rođaci kada vam preko noći uvale dodatno
opalo lišće, a vi to ne prebrojite pa vam se statistika pokvari i počne da daje
loše rezultate.
Нема коментара:
Постави коментар
Svi komentari podležu moderiranju. Zato ako se Vaš komentar ne pojavi odmah, nemojte paničiti. Polako se zaputite ka izlazima za slučaj opasnosti ili sačekajte do 24h. Neprimereni komentari neće biti objavljivani. Zabranjeno je svako vređanje, govor mržnje, politički motivisani komentari, omalovažavanje bilo koga po ekonomskoj, rasnoj, nacionalnoj, religijskoj, starosnoj osnovi. Sadržaj bloga je zabavnog karaktera pa Vas molimo da i svoje komentare zadržite u tim okvirima. Hvala.