недеља, 20. септембар 2015.

Kafa i velika r’n’r prevara


Dobro jutro. Pijem kafu lagani tempo. To je ono: desnom rukom uzmeš šoljicu (čuj šoljicu, bure), srkneš, spustiš, onda istom rukom uzmeš cigaretu, povučeš dim-dva, tresneš pepeo, vratiš cigaretu u pepeljaru. Takvo je i jutro. Lagano jesenje. Svaki dan vidim sve više žutog lišća po zemlji, asfaltu, svuda. Trenutno se krećem po društvenim spajder mrežama. Da vidim ko mi šta pisao na fejsu, dal’ ima neka interesantna priča. Na tviteru (kako se kaže: tviter ili tvajter?) ko je šta od poskočica-doskočica izbacio.

Onda, na jednom (kao što to obično biva u svim mojim pisanjima na blogu, tako ofucana šema, kao holivudski filmovi) bomba. Bombetina. Primetim ja da je počelo pljuckanje po pederima. Opalac, znači to je vreme godine. Mislim, svi znamo proceduru: najpre se završe godišnji odmori, pa počnu jesenja zasedanja Skupštine, pa pljuckanje po pederima, onda ide pljuvanje, pa prozivanje, pa pozivi na linč, pa opšta histerija, pa parada, pa sređivanje utisaka, pa nikom ništa. Još se setim da sam negde pročitao da je za ovu godinu planirano ne samo da bude parada, nego nedelja tamo nekih dešavanja vezanih za tu priču.

Parada ili nedelja dana

Mislim, baš me zabole levo ćoše i za paradu i šta oni hoće i dal’ će samo da prošetaju ili će nedelju dana da se zezaju. Baš me duboko potreslo to pitanje. Isto kao i detaljni nedeljni plan kretanja i rada ove matore komšinice što glumi kameru za nadzor na prozoru. Doduše, malo mi idu na levo (što opet levo? Zašto je nama levo uvek nešto loše) jajce ti pederi i lezbejke. Šta koj moj toliko digli vrisku poslednjih decenija? Nisam pobornik teorija zavera, ali brate, mnogo naglo i agresivno počeli da se kurobecaju.

Elem, kako bilo da bilo. Neka se kurobecaju. To nije moja priča. Čim nije moja priča, odmah to isključujem iz svog misaonog procesa zarad smanjenja zagađenja. Isto kao i ove koji ih pljuckaju, pljuju, prozivaju, pozivaju na linč i histerišu. Ni to nije moja priča. Ja bih ličovao ove urmašice što mi se smeškaju iz kuhinje. Nije moja priča ni da paradiramo mi „normalni“ u čast porodice i tih stvari. Za koj moj da paradiram? Da uvedu porodice u zakon ili štajavećznamgde? Nije ni moja priča hajde da napravimo paradu nezaposlenih. Zapravo, to bi bila moja priča, ali ja kada o nečemu pričam ja i delam. Kao 9. marta i 5. oktobra. A pošto se ovde samo priča o paradi nezaposlenih baš me briga. Neću da trošim vazduh na besplodne priče.

Šta je onda moja priča? Vidite ovako, Zemlja je najpre bila usijana masa koja se okretala oko svoje ose i oko Sunca i polako hladila. Zbog povoljnih uslova na njoj se od postojećih hemijskih elemenata stvorila voda. Onda su nastale amebe. Onda priča ide sve tako i tako i onda se rodim ja. Rodim se u jednoj državi gde su zajedno živeli svi. Muškarci, žene, deca, starci, ove nacije, one nacije, ove nacionalnosti, one nacionalnosti, pederi, lezbejke, krave, konji, kučići, mačići, moj bicikl i svi ostali koje nisam nabrojao. U toj gomili svega i svačega (bajsikl inkluded) nas su vaspitavali da poštujemo starije, da budemo pošteni, da budemo pametni, da invalidi nisu nakaze na koje se upire prstom, da crnci nisu čudovišta već ljudi koji žive u Africi, da Kinezi nisu žuti jer piju svoju pišaćku i sve to tako nas nekako vaspitavali i učili.

Pederi i lezbejke iz prethodnog života

Pošto smo smeli bezbedno da se krećemo ulicama (ako pazimo na saobraćaj, prelazimo na pešačkom prelazu samo kada je zeleno, gledamo levo pa desno i idemo trotoarom) niko nam nije zaklapao oči pred crncima, Kinezima, invalidima, mentalno bolesnima, niko nam nije zapušavao uši pa da ne čujemo kurac, pička, jebem ti mater, pederu, lezbejko. Pošto nam ta dva osnovna čula na koja se čovek u svom opstanku oslanja nisu bila cenzurisana i pošto smo bili vaspitavani kako smo bili vaspitavani, mi smo bili u mogućnosti da stvaramo neke naše stavove i zaključke (koje smo posle kroz debate koje smo vodili dok slušamo ploče usavršavali, proširivali, nadograđivali...) o ljudima, događajima, svetu.

Naravno, svi smo znali da je profesorka Vesna iz Gimnazije lezbejka, svi smo znali Marka Ženu, Peru Pedalu, čak i profesora iz Tehničke Gorana kome smo mi muškarci doakali da nam daje veću ocenu ako mu se nasmešimo. Jbg, uvek frka bila oko te fizike.  Ali nam nikada nije padalo na pamet da ih pogrdno oslovljavamo na bilo koji način. Dal’ zbog tog obrazovanja, dal’ zbog hidro-meteorološke situacije pederima smo nazivali drugare sa kojima se posvađamo.

Pošto se ja menjam ređe nego što Halejeva planeta prođe pored Zemlje, tako i dan danas znam i imam za prijatelje pedere i lezbejke. Nisu oni gej i nisam ja politički nekorektan. Ja sam društveno korektan, jer ih poštujem kao ljude zbog onoga što su uradili, rade i radiće. A politika i korektnost... Ma idite bre u tri lepe. Kada je to politika išla uz korektnost? Kao što kažu: dajte mi jedan primer, a ja ću vam objasniti, uz empirijske dokaze, da lažete.

Gde je tu r’n’r?

Tu je, kao Čehovljeva puška. Ako je ima na početku, na kraju mora da opali. Ali nije r’n’r pomenuta puška. Bitna je velika prevara. A ona je tu. Svuda. U ovom tekstu protkana između redova, u vašim mislima, na ulicama, u etru, medijima. Opšta prevara, koja je baš zbog toga što je opšta i dobila epitet „velika“.

Niste je primetili do sada? Pa dobro, dešava se to. Različiti ljudi različito misle. Ipak, ovaj put nema pomoći prijatelja ili kviska. Nemam nameru da vam objašnjavam ni zbog čega parada, ni zbog čega je ima ili nema, kako nekada može da se održi, kako nekada ne može da se održi. Ništa od toga neću da vam objašnjavam. Samo ću proročki da vam kažem: nakon pljuckanja, pljuvanja, prozivanja, poziva na linč, opšte histerije, parade i sređivanja utisaka, pogletajte koji zakoni su u međuvremenu izglasani, koji politički ugovori potpisani, ko namlatio kintu, a ko ostao gologuzija zapenjena u isterivanju svojeg viđenja i razumevanja pravde.

Ja idem polako napolje, lagani tempo - ne zaboravite, da prebrojim popadalo lišće za danas. Vodim statistiku pa čisto da me neko ne prevari pa da mi zavuče preko noći dok spavam izvesnu količinu opalog lišća. Opasno je to rođaci kada vam preko noći uvale dodatno opalo lišće, a vi to ne prebrojite pa vam se statistika pokvari i počne da daje loše rezultate.

Нема коментара:

Постави коментар

Svi komentari podležu moderiranju. Zato ako se Vaš komentar ne pojavi odmah, nemojte paničiti. Polako se zaputite ka izlazima za slučaj opasnosti ili sačekajte do 24h. Neprimereni komentari neće biti objavljivani. Zabranjeno je svako vređanje, govor mržnje, politički motivisani komentari, omalovažavanje bilo koga po ekonomskoj, rasnoj, nacionalnoj, religijskoj, starosnoj osnovi. Sadržaj bloga je zabavnog karaktera pa Vas molimo da i svoje komentare zadržite u tim okvirima. Hvala.