среда, 29. јун 2016.

Zvezdokazni putevi ili ko je u pravu, a ko nije




Dobar dan. Imate li vrućine? A baš je prijalo ovo osveženje, zar ne? Ali vi niste Englezi pa da pričamo o vremenu. Dodatna prednost nebivanja Engleske nacionalnosti je da vas ne mogu čačkati sa temama o izlasku iz EU ili o tome kako je reprezentacije Engleske na Evropskom prvenstvu izgubila od Islanda. Ma nemam pojma kakva je utakmica bila. Ne pratim fudbal. Ali volim da čačkam.

Elem, kod mene sve po starom. Hvala na pitanju. Lesi i dalje čuva svoju raskrsnicu, dani dolaze i odlaze, moj pisaći ćoškić je i dalje u umetničkom haosu, nikako da me ubije ovo sunce što sa naslovnih strana tabloida ubija po Srbiji, nikako da me zakači ovaj talas naglog zapošljavanja koji udara sa naslovnih strana ozbiljnijih novina i nikako da počnem da gledam TV. Jedino što sam poslednjih dana sebi nametao nepotrebne obaveze uredno ih i predano  izvršavao dok sam vas zapostavio. Zapostavio sam i druge obaveze koje sam imao, ali sve to ima neku svrhu. Sve je to deo mog života. Sve sam to morao da proživim. Zato se ne ljutite na mene.


Različiti razvojni putevi Bore krojača

Gledam juče jednog veseljaka kako tamo-vamo, nigde moga stana, ej ulice i ti si... već oko podne. Ide veseljak op levo, op desno, opopop umalo na nos, naglo stane, napred-nazad, pa ponovo levo-desno. Namerno usporim korak. Otkud znam, čovek pijan, sunce zakiva eksere direkt u mozak, možda padne, možda mu zatreba pomoć. Idem tako jedno desetak minuta i onda pomislim: pa sunce mu poljubim, nisam ja keva Tereza. Ma nisam mu keva ni u kom slučaju. Neka ide svojim putem kojim je zamislio da treba ići. To je njegov put.

Zanimljiva je ta tema na koji način ljudi razmišljaju. Svako ima svoj način razmišljanja i delanja, i svaki je legitiman i potpuno ispravan. Neki su pohlepni. Neki su posvećeni porodici. Neki mrze, svaljuju krivicu za sve što su učinili na druge. Neki beže od stvarnosti. Neki vide balvan, a ne vide trun. Neki su svakodnevni ljudi sa svakodnevnim ljudskim razmišljanjima. Pa svi smo smo različiti i trebalo bi slaviti tu raznolikost. Ja je slavim. Najpre jer razumem da je svako poseban. A i zato što bi smo bili ružno robotističko društvo da svi razmišljamo i delamo na isti način.

Može mi se pripisati da slavim raznolikost i ispravnost iste jer sam i sam jedna jedinka u ovom društvu i kao takav imam svoju raznolikost. Svoj način razmišljanja. Svoju posebnost koja mi je, logično i potpuno ispravno, bitnija od ostalih. Od svojih super moći u mom načinu razmišljanja mogu da izdvojim da osim što razmišljam na potpuno drugačiji način (slava mi u mojoj posebnosti) moj način razmišljanja nikako ne može da se ugura, preko veze smesti, ili na bilo koji način ukalupi u društveno prihvatljivo razmišljanje.

Ne bre. Nisam psihopata. Niti vegetarijanac poput Hitlera. Potpuno suprotno. Moj način razmišljanja su doktori definisali kao: „nezrela ličnost, sa teškoćama u sferi interpersonalnih odnosa“ i stavili me u neki svoj kalup i time me sveli u društveno prihvatljivog. E pa neće to tako da može drugovi gospodo doktori. Sudija, obdžekšn! Imam prigovor na to neprirodno ukalupljivanje mene.

Da pojasnim. Ako meni novac nije na prvom, drugom, trećem ili kom već mestu po važnosti, da li je to neispravno razmišljanje? To što moj mozak fenomenalno prihvata i obrađuje ekonomske, geo strateške i političke informacije opet nije zločin. Kada odjednom „odlutam“ prevrćući reči u glavi, igrajući se njima, nikoga to ne ugrožava. Osim možda njihovog ega ako mi se to desi dok pričam sa nekim. Da li stvaram teškoće u sferi interpersonalnih odnosa zato što po cveću koje je neka domaćica iznela na prozor vidim da taj stan barem sa te strane ne prima dovoljno svetlosti i da je zbog toga vrlo prijatan za življenje u njemu tokom leta? Kakav zločin činim ako hvatam ruže vetrova i na osnovu arhitekture određenih ulica znam koji tu vetrovi duvaju i kada? Zbog čega sam nezrela ličnost ako posedujem neverovatne količine informacija o mom hobiju, istoriji Drugog svetskog rata? Gde je moje pravo na ispravnost mog razmišljanja dok gledam u reku i po onome što nosi i kako izgleda znam u kom njenom delu padaju kiše, da li je suša celim tokom reke i da li će biti poplava ili ne?

Sveden u društveno prihvatljivu grupu ljudi sa poteškoćama u svetu odraslih i to od gospode doktora koji su društveno prihvaljivi do mere voršipovanja i prinošenja žrtvi raznih konjaka, viskija, bombonjera, koverata i ostalih malih znakova pažnje, meni zapravo ništa ni ne znači. To je njihov posao. Oni su razmišljali da završe škole da budu na tim mestima i da smeštaju ljude  u kalupe. I meni je to legitimno.


Hjustone, imamo problem

Problem nastaje u onom trenutku kada ljudi koje sam izabrao da budu u mojoj blizini jer mi prijaju iz tri hiljade razloga, počnu da preispituju moj način razmišljanja. Te ovo si uradio, te ovo nisi uradio, te ovo si uradio ovako, te ovo si uradio onako. Aman i zaman! Znate me. A znam i ja vas. Gde nestade vaše poštovanje i razumevanje različitosti razmišljanja i delanja? Ako se ja hvatam besmislenih i bespotrebnih poslova zašto mi prebacujete? Ako nisam rekao da imam problema sa naglim ustajanjem i da nekada tako padnem u nesvest, zašto se ljutite? Ja živim sa time ceo život i izvinjavam se što to ne ističem i što mi nije na prvom mestu informacija koje dajem o sebi. Zaboravim jednostavno.

Ako se ljutite što vam upadam u reč jer se i ja ljutim kada mi vi upadate u reč, hoćemo li se onda ljutiti ceo život? Ako vas nervira i ovo i ono kod mene, malo se samo setite da ni vi niste savršeni i da se ne možete nervirati ceo život. Dajte mi samo jedno malo pravo koje ja dajem svima. Dajte mi pravo da razmišljam na svoj način. Vrlo dobro znate da sam uvek spreman da saslušam kritiku i da je usvojim ukoliko je smislena. Ali saslušajte i vi mene ako kažem da mi nešto smeta. Jer ja vas niti kritikujem, niti vam želim zlo, niti tražim da se menjate. Jer, takav je moj način razmišljanja. Ja sam vas prihvatio, sa svim vrlinama i manama. I kao takve vas volim. Ništa više ne tražim ni od vas. I uveren sam da bi to trebalo biti društveno prihatljivije od uobičajenih društveno prihvatljivih stvari na Evropskom prvenstvu u društvenoj prihvatljivosti.




Нема коментара:

Постави коментар

Svi komentari podležu moderiranju. Zato ako se Vaš komentar ne pojavi odmah, nemojte paničiti. Polako se zaputite ka izlazima za slučaj opasnosti ili sačekajte do 24h. Neprimereni komentari neće biti objavljivani. Zabranjeno je svako vređanje, govor mržnje, politički motivisani komentari, omalovažavanje bilo koga po ekonomskoj, rasnoj, nacionalnoj, religijskoj, starosnoj osnovi. Sadržaj bloga je zabavnog karaktera pa Vas molimo da i svoje komentare zadržite u tim okvirima. Hvala.