Samo da namestim ovaj jastuk...
Stoji na naslonu kauča i ima neodoljivu želju em potrebu da me zaskače sa leđa.
Malo malo pa ničim izazvano padne i smeta mi tu oko bubrega. A možda je to neki
znak rođaci? Da čuvam bubrege ili tako nešto...
Nevermajnd. Kafa regulare,
cigareta regulare, sok od pomorandže regulare, lap top regulare. Da dodam
košavu i kišu. Kiša, naravno, padne kada ja izađem napolje. Ostalo vreme se
skuplja i čeka da bi me zezala.
Tako ja ispijam kafu, pućkam
cigaretu (nešto me grlo zeza, izgleda da sam prepušio), smejem se nekim
gifovima, surfujem (po netu, nisam u Kaliforniji ili tamo negde gde to rade sa
daskama) i zaskok! Samo ovaj put nije jastuk. Nešto mnogo gore.
Dal’ je gore?
Stvarno, dal’ je gore ili sam i
ja potpao pod gomilu koja se iznenađuje na tako očigledne stvari? Da nisam
postao deo gomile? Pupupu, daleko bilo. eLeM (kapirate foru? LM, cigaretei to?)
o mom stavu protiv TV-a sam već pisao (http://nekesitnice.blogspot.rs/2015/10/kafa-i-tv.html
). E, ali sam izostavio da spomenem plaćanje iste.
Vidite, nisam ja neki nadrkani
anarhista koji neće ništa da plaća državi. Niti sam nadrkani prosečni Srbin
koji neće ništa da plaća državi. (Doduše, prosečni Srbi na kraju plate, jer
samo trtljaju bezveze i šire svoju negativnu energiju.) Verujem da neki red,
kakav-takav, mora da postoji. Da plaćaš račune, porez (kredit ne otplaćujem jer
nemam prihode još i za to, ali platiću jednom), da kažeš hvala, da kažeš izvolite,
da prelaziš na pešačkom i to samo kada je zeleno, da nosiš ličnu kartu i tako
to. Jednostavno, to je deo neke civilizacije u kojoj živimo. To su ta njena
pravila, a pravila su društveni ugovor koji potpisujemo čim se mešamo u tu
čorbu, jelte. Možemo da diskutujemo o tome kakva su to pravila, globalna ili
lokalna, a to baš sada i nameravam.
Pravila, pravila
Među jedno od pravila, tj.
društvenih ugovora, kojima se ova civilizacija posebno kurči je zakon,
pravosuđe, pravo na odbranu, niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno (prc).
Dobro, zakon mora da postoji. Zato i jeste društveni ugovor. Da ga nema, a
koliko je potreban, raskinuo bih sve društvene ugovore, pokupio prnje, rekao
zbogom takvoj civilizaciji i otišao u neku prirodu gde nema nikoga da me
ugrožava. Ili ja njega.
Kažem da se ova civilizacija
kurči zakonom jer ako je nešto pravilo, ugovor, zakon jebote, a što onda rupe u zakonu? Ovo je bilo retoričko pitanje.
Znam zašto postoje rupe u zakonu i zašto onoj cupi što drži vagu nisu iskopali
oči nego joj ih samo vezali. Pa i seljak na pijaci me zezne na vagu. Lagani
dodir orlovskom kandžom na maliću i opaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, „Okruglo kilo
gospodine. Ima i malo više, al da zaokružimo na kilo“.
Pravni fakulteti, komore sudija,
komore advokata, prekršajni sudovi, Osnovni sud, Viši sud, Apelacioni sud,
Ustavni sud, sud u Strazburu, hiljade zakona, još više podzakonskih akata,
preporuka Suda, polovina šuma Amazona isečeno da bi se odštampale sve te
laprdije, sledeća polovina kaparisana za molbe, žalbe, podneske, pozive,
zapisnike. Naravno i neizostavna lakoća sporosti, te neizostavna umetnost
odlaganja i ležeran „Lako ćemo“ stav u radu („Pravda je spora, ali uvek
stigne“. Gde bre stigne? Jel' trči maraton oko Planete pa da stigne dok ne
pomremo svi na gomilu?)
Posle 70 godina zaključe da
suđenje Draži nije bilo regularno. Sada pokreću postupak rehabilitacije Milana
Nedića. Ček da pogledam kroz prozor, možda je pravda u svom trku stigla do
Kine. U tom slučaju možemo očekivati i podizanje optužnice protiv Džingis Kana.
A nakon drugog maratona oko planete (jer ako uvek stigne onda mora stalno i da
se kreće) i rehabilitaciju istog. Ili barem poništenje suđenja jer je osuđeni
izneo neosporne činjenice da mu je suđeno po tituli, a ne po nekrštenom imenu Temudžin.
Može posle da ih voza k’o Šešelj
one u Hagu. Da ih masira godinama dok ne popizde i sami ga izbace. Posle može
(isto k’o njegov smerni poštovaoc lika i dela, spomenuti Šešelj) i u Farmu da
uđe. Još i da zaradi majku mu... A možda se i na politiku baci? Ili na zakon?
Ili na neku državu pa da masakrira sve žensko i siluje sve muško (šta vas briga
kako se ko zabavlja).
Privredni zakoni
Nego, nikako da ja nađem neku
rupu, rupicu, mikronski procep u tom zakonodavstvu pa da počnem legalno i
ljudski da sav svoj rad naplaćujem duplo. „Gotovo je gospodine. To će Vas na
mostu koštati 25 evrova, a na ćupriji isto toliko. Nemate sitno? Samo 100?
Dobro, neka to bude avans za sledeći posao. Hvala“. Ili, nekim čudom, nađem
posao pa bude: plata je minimalac. Jel? Pa izvadim rupu, rupicu, mikronski
procep, pa zamašem ispred nosa i dobijem dva minimalca. Opa bato. 24 plate
godišnje. Malo li je?
Al’ neko drugi, uz pomoć one cupi
što gviri ispod poveza, nađe rupetinu. Velika ko omanji tunel ispod La Manša.
Šta ga zabole uvo što ja ne mogu da naplaćujem dva puta, on (oni) može (mogu).
Čak nešto čujem da će retroaktivno sa zateznim kamatama (čuj mene „kaznama“,
kamatama bre) da naplate ono što nisu uspeli dok se nije pojavio tunel.
Nacionalni servis svih građana (građanke valjda nisu inkluded ali će da plate),
popularni (popularni, baš sam vickast od jutros) RTS će nam naplaćivati svoje
usluge gledanja (ili negledanja) negledljivog programa sa reprizama serija za
one koji ih nisu naučili napamet.
Ma bole njih treće uvo i odstranjeni
apendiks što to već naplaćuje kablovski operater. Bole njih i još nešto što moj
TV skuplja prašinu i planira da skoči sa svog mesta i izvrši suicid jer mu je
život neispunjen. Znate onu staru foru: „Oćeš da kupiš ciglu?“, „Ne“ (pa ga
ubiju od batina i on kupi ciglu)? E, sad’ je: „Oćeš da kupiš dve cigle?“ Čik
kaži „Ne“. Čik!
Jer konza je konza, a ko je nama
kriv što onoj cupi nismo iskopali oči, odsekli uši i jezik na vreme. Pošto to
nismo uradili, sada ćemo malo da se kurobecamo po internetima, peticijama,
zgražavaćemo se uz kafu, pivo („Šta piju pičke, molim“) i, na kraju, platiti.
Нема коментара:
Постави коментар
Svi komentari podležu moderiranju. Zato ako se Vaš komentar ne pojavi odmah, nemojte paničiti. Polako se zaputite ka izlazima za slučaj opasnosti ili sačekajte do 24h. Neprimereni komentari neće biti objavljivani. Zabranjeno je svako vređanje, govor mržnje, politički motivisani komentari, omalovažavanje bilo koga po ekonomskoj, rasnoj, nacionalnoj, religijskoj, starosnoj osnovi. Sadržaj bloga je zabavnog karaktera pa Vas molimo da i svoje komentare zadržite u tim okvirima. Hvala.